Zbog svog umjerenog pada, potok Bistrica idealan je za pokretanje vodenica, a nekad ih je na Bistrici bilo čak 19. Još 1849. godine obitelj Pust pretvara bivšu tvornicu burmuta u umjetni mlin na valjke koji je početkom dvadesetog stoljeća ostvarivao najveći godišnji promet u Županiji, više i od Bečkog industrijalno – ugljenarskog društva koje je bilo drugo po ukupnom prometu. Osim uspješnog umjetnog mlina Franje Pusta, Bistricu su obilježili mali privatni mlinovi koji su mljeli žito za potrebe šireg ivanečkog kraja. Jedan od njih je i Friščićev mlin u Prigorcu. Mlin je sagrađen 1956. godine i u njemu se mljelo žito za potrebe žitelja Prigorca. Zbog pomanjkanja vode u Bistrici, mlin je dvadesetak godina kasnije prestao s radom, a istu sudbinu su doživjeli i ostali ivanečki mlinovi. Mlin je ponovno obnovljen 2005. godine. U okolici mlina postavljene su dvije velike skulpture izvornog lepoglavskog umjetnika Dragutina Jamnića – Drageca, tri metra visoka skulptura mlinara Andrije s korpicom brašna na glavi i skulptura vodarice s pletenicama, koja nosi vrčeve vode. Mlin je prvorazredna turistička atrakcija za brojne izletnike i planinare na puta za Ivančicu, a kod Friščićevog mlina mogu se okrijepiti iz izvora pitke vode koju je Jamnić nazvao Jamnićkom.