Župa Ivanec se prvi puta spominje 1547. godine. Razlog kasnog osnutka župe je nepostojanje župne crkve, a razlog tome je bila crkvena nadležnost belskih ivanovaca i njihova kapela Sv. Ivana Krstitelja u Ivancu koja je postojala sve do 1674. godine.

 

Župnu crkvu Sv. Marije Magdalene sagradili su Ladislav Erdödy i njegova supruga Marija Illeshazy u razdoblju od 1758. do 1760. godine. Crkva je današnji oblik dobila 1894. godine pregradnjom starije crkve. Križnog je tlocrta s prostranim svetištem i bočnim kapelama. U svojoj unutrašnjosti ima nekoliko povijesno značajnih i likovno vrijednih kiparskih i slikarskih djela.

 

U crkvi su i tri vrijedna kamenoklesarska rada. Posebno je vrijedna krstionica. Njeno podnožje čine dvije kamene skulpture sjedećih lavova koji na glavama nose bazenčić s reljefnom prednjom stranicom ukrašenom s dva kerubina. Spomenuti dijelovi krstionice klesani su od različitih vrsta kamena i radovi su dvojice kipara sklopljeni u zajedničku cjelinu. Dijelovi krstionice sigurno su ostaci starijih faza izgradnje crkve. Lavovi mogu potjecati još iz srednjeg vijeka, a greda bazena je renesansna.

 

Na potpornju pjevališta je kamena škropionica u obliku školjke. Ovaj jednostavan klesarski rad vrijedan je zbog oznake godine nastanka (1673.) potvrđujući da je djelo nastalo prije konačne pregradnje 19. stoljeća.

 

Uzidano u južni zid crkvene lađe još je jedno značajno klesarsko djelo. To je nadgrobna ploča iz 1616. godine s reljefnim prikazom pokojnog Ivana Petheö de Gerse, nekadašnjeg vlasnika Ivanca.

 

Stotinjak godina je debeli sloj žbuke skrivao pravo umjetničko blago koje se nalazi u crkvi. Ispod sloja vapnene žbuke otkriven je raskošno oslikan svod koji se zasad pripisuje nekome vrlo bliskome Ivanu Krstitelju Rangeru, najpoznatijem freskoslikaru pavlinskog doba, ili Rangeru samome.

 

Vrijedne su i zidne slike na pjevalištu. Sačuvane su tek djelomično, a naslikao ih je Antun Dovečer 1779. godine. Uobičajenim likovnim postupkom kasnog baroka on je prikazao scene s likovima uopćenih i svima poznatih fizionomija, finim potezima kista i dobrim koloritom.

 

Crkva posjeduje vrijedno crkveno posuđe, starije jednostavnije izrade, a ono barokno je ukrašeno dragim kamenjem – kaleži i pacifikali. Vrlo je vrijedna barokna monstranca kao i relikvijar s česticom Sv. Križa Kristiva. Heferove orgulje datiraju iz 1887. godine.

 

Crkva ima više vrijednih vitraja, među kojima se ističu vitraji s motivom Sv. Marije Magdalene u glavnoj apsidi i Sv. Rafaela s Tobijom na sjevernom zidu svetišta. Svi su prozori 1895. godine nabavljeni iz Beča, iz radionice Karla Seylinga.