Ovaj mlin, smješten u dubokoj dolini Bednje, bio je posljednji na potoku Bistrici, a bio je u vlasništvu Ivana i Bare Stanko. Njegov rad prestao je 1960. godine nakon regulacije rijeke Bednje. Izgrađen je u potpunosti od drvene građe, a neko vrijeme obitelj je živjela unutar njegovih prostora.

Mlin je nekada služio kao omiljeno ljetno kupalište Ivančana. Ono što je izdvajalo ovaj mlin od drugih u Ivancu je to što bio pokretan vodenim kotačem na principu podljevka, dok su mnogi drugi mlinovi koristili nadljevne žljebove za dovod vode. Različiti tipovi mlinova u to doba uključivali su podljevnjake, nadljevnjake, žličare, samce, družnjake i drugo.