Kurija se nalazi u naselju Cerje Tužno nedaleko od grada Ivanca. Smješteno na blagim obroncima, Cerje Tužno u prošlosti se sastojalo od tri dobara: Cerja Gornjeg, Cerja Srednjeg i Cerja Tužnog. Najstarije od dobara bilo je Cerje Gornje koje ima najbogatiju povijesnu pozadinu, a posebno se izdvaja kurija Cerje Tužno.

Prvi put se Cerje Tužno spominje u povijesnim spisima 1306. godine.
U srednjem vijeku Cerje je bilo dio posjeda vitezova Ivanovaca zajedno s Ivancom i Belom. Kasnije, krajem 16. stoljeća, pripalo je obitelji Petheö de Gerse, a u 18. stoljeću Ladislavu Erdödyu. Pretpostavlja se da je na temeljima starog dvorca Ladislav Erdödy izgradio ovu kuriju 1740. godine. Pored kurije stajala je kapela Svete Barbare čiji se kalež čuva u Varaždinskoj katedrali.

Kroz 19. stoljeće kurija je bila u vlasništvu različitih plemićkih obitelji pri čemu je posljednja obitelj bila obitelj Peschke. Vinko Peschke mlađi ostavio je dubok trag u povijesti kurije, pretvarajući je u centar intelektualnih i društvenih aktivnosti. Unutar ovih zidina održavala su se društvena okupljanja, a Peschke je podržavao lokalne inicijative donirajući sredstva za izgradnju mosta i potičući obrazovanje. Kurija je od 1895. godine bila dom pučke škole i učiteljskog stana sve do 1912. godine. Kasnije je obitelj Peschke prodala kuriju obitelji Brlek koja je i danas vlasnik.

Današnji izgled kurije predstavlja samo manji dio kompleksa dvorca koji je nekada postojao prema povijesnim kartama. Uređeni vrtovi i arhitektura čine ovu lokaciju izuzetnom. Kurija koja je sada zaštićeno kulturno dobro svjedoči o bogatoj povijesti naselja.

Više o povijesti i arhitekturi ovog jedinstvenog prostora

Iz šezdesetih godina 19. stoljeća potječe nekoliko katastarskih nacrta na kojima je ucrtan kompleks kurije s gospodarskim zgradama. To se područje u to vrijeme nazivalo Mrazovica, a kao vlasnik se navodio Franjo Formacher. Ova visoka prizemnica s pravokutnim tlocrtom izgleda vrlo jednostavno, ali ima u njenom arhitektonskom rasporedu puno više nego što se na prvi pogled čini. Njen podrum prati oblik tla i postupno se uzdiže prema jugu, stvarajući neobičan dizajn. Na sjevernoj strani, podrum gotovo izranja iz zemlje s prozorima koji pružaju tajanstvenu atmosferu. Sa zapadnog pročelja proteže se hodnik koji je nekad bio raskošna arkada, o čemu svjedoče ostaci potpornih stupova i obris lukova. Unutar ove zgrade svaka soba je ukrašena bačvastim svodovima, ostavljajući dojam elegantnosti i grandioznosti.

Kurija u dvadesetom stoljeću.

Iz zasad neutvrđenog razloga, Vinko Peschke 1912. godine napušta Cerje i seli se u Čakovec gdje se zapošljava kao upravitelj jednog imanja. Dio posjeda i kuriju u Cerju prodaje obitelji Brlek u čijem vlasništvu kurija ostaje do danas. Nakon 1914. godine dolazi do rušenja sjevernog dijela kurije te izgradnje današnjih gospodarskih zgrada bez značajne arhitektonske vrijednosti.