Vodeni mlinovi pokretani snagom rijeka i potoka od davnina su uklesani u krajolik Varaždinske županije. Njihovi moćni kotači okretani su snažnim vodenim strujama omogućavajući pretvaranje žitarica u brašno. Ova tehnika mljevenja omogućila je lokalnim zajednicama da proizvode vlastito brašno za pekarske proizvode i druge prehrambene potrebe.

Mlinovi kao srce zajednice i važan prehrambeni resurs

Mlinovi su bili srce zajednice i važan prehrambeni resurs. Tradicionalni mlinovi često su bili središnja mjesta u ruralnim područjima Varaždinske županije oko kojih su se okupljali stanovnici okolnih sela i zaseoka kako bi mljeli svoje usjeve i dobili brašno. Ovi mlinovi nisu bili samo ključni za prehranu, već su često služili i kao središta društvenog života gdje su se razmjenjivale priče i novosti dana.

Danas su gotovo svi mlinovi ugašeni na našem području, ali tradicija mlinarstva živi i dalje kroz nekoliko preostalih mlinova. Svi zajedno postali su kulturni spomenici i turističke atrakcije, simboli područja koji podsjećaju na bogatu povijest ovog kraja.

Obnovljen Friščićev mlin – poznata turistička i kulturna atrakcija

Kako bi očuvali vrijednu mlinarsku tradiciju i spriječili njen zaborav, entuzijasti i zaljubljenici u kulturnu baštinu brinuli su se o njezinoj revitalizaciji. Ivanečki mlinarski put s interpretacijama svih mlinova uz rijeku Bistricu dodatno pomaže u očuvanju sjećanja na prošlost.

Najupečatljiviji simbol nekadašnjeg mlinarstva danas je ponosno predstavljen u Friščićevom mlinu. U njegovoj blizini ističu se dvije iznimne skulpture izrađene od umjetnika iz Lepoglave Dragutina Jamnića „Drageca“. Posjetitelje će privući veličanstvena trometarska skulptura mlinara Andrije koji nosi korpicu s brašnom na glavi kao i skulptura vodarice s pletenicama koja nosi vrčeve vode.

Friščićev mlin danas je izvanredna turistička atrakcija koja privlači mnoge izletnike i planinare na putu prema Ivančici. Pored mlina posjetitelji mogu napuniti svoje boce s izvorskom pitkom vodom poznatom kao "Jamnićka voda" što dodatno obogaćuje ovu slikovitu lokaciju.

Mlinovi su nekada bili središta društvenog života. Oko dvadesetak drvenih mlinova nekada je stajalo uz rijeku Bistricu. Inicijativa Turističke zajednice Grada Ivanca za obnovu ovih mlinova oživjela je kulturnu baštinu.

Očuvani dokumenti iz kasnog 19. i početka 20. stoljeća pružaju uvide u hidrogeni potencijal tog vremena. Čak su i uglednici tog vremena iskazivali interes za mlinarstvom. Tako je i Božidar plemeniti Kukuljević dobio koncesiju za korištenje vodnog prava na rijeci Bistrici.

Mlinovi uz rijeku Bistricu igrali su ključnu ulogu u gospodarstvu, ali nisu bili važni samo iz tog aspekta već su bili neizostavna karika društvenog života. Ti mlinovi su bili posebno poznati po tradicionalnoj pripremi koštica bundeva za proizvodnju crnog ulja, čime su dodatno poticali lokalnu ekonomiju i prehrambenu tradiciju.

Ovdje su se također razmjenjivale priče, dnevni tračevi, političke novosti i prepričavale se legende. Neki od tih mitova uključivali su priče o "copernicama," koje su se prema lokalnoj predaji okupljale kod mlinova oko ponoći.

Prijevoz žita odvijao se uz pomoć kolskih zaprega, košara i vreća.

Pustov mlin bio je najveći i poznat po proizvodnji burmuta, a kasnije je preuređen u mlin s valjcima. S vremenom su elektrifikacija i vodovod doveli do smanjenja rada starih mlinova.